Login

Partneri

Književnost

OSVRT NA "PREOBRAŽENJA" A.B.ŠIMIĆ (PIŠE Denis Kožljan))

  • Category: Osvrt
  • Published: Sunday, 27 May 2012 23:00
  • Hits: 7420

 

 

Image

 

 

Nakon osvrta na Janka Polić Kamova , odlučih napisati jedan svoj osvrt na izbor iz lirike "Preobraženja" A. B. Šimića, još jednog predstavnika avangarde hrvatskog ekspresionizma.

U ovom primjerku knjige nema svih četrdeset osam pjesama koliko ih u Preobraženju" ima, no uspjeh se podsjetiti na karakteristike ovog vrsnog pjesnika kojeg sam nekada davno obrađivala u školskoj lektiri.

Očito je da je Šimić kao i Kamov, bio u početku pod utjecajem Matoša i njegovog pogleda na svijet, no, u ovom svom kratkom vremenu u kojem je živio i stvarao, Šimić se potpuno okrenuo jednom svom, zasebnom, originalnom svijetu i doživljaju istog. On zapravo, kako i sam naslov zbirke govori, želi svojim stihom, rječju, poimanjem života, dostići potpuno preobraženje cijelog svemira..."on ne gleda, ne vidi, on ne priča, on ponovo stvara". Šimić se buni, preko progovaranja u svojim pjesmama, buni se protiv jedne zaista sirove stvarnosti, ništavosti, nezadovoljan je tradicionalnim pristupom poeziji i na sebi svojstven način spreman je reagirati kako bi pjesništvo uzdigao do jedne pristojne visine, uzdigao ga iz praha do zvijezda (kontrast).

Pa, onda svaka od ovih pročitanih pjesama, napisana je vrhunski prepoznatljivo,  rekla bih "Šimićevski" jer ako se želimo osvrnuti na sam stil i formu, trebamo reći da on piše, slobodnim stihom, odnosno izmjenjuju se stihovi nejednake dužine: monostih, distih i tercet. Kompozicija pjesme je kružna ali s varijacijama na kraju. Ritam je polagan, nema ili su rijetki znakovi interpunkcije (tek uskličnik u pjesmi "Opomena!)-grafostilistika. On kao da lebdi, osjeti se to u pojedinim stihovima, odnosno na taj se način želi žurno odmaknuti od tla, od te prije spomenute sirove stvarnosti.

Kao i kod ostalih pripadnika ekspresionizma u književnosti, tako se i u ovom poetskom Šimićevom djelu, kroz svaku pjesmu jasno vidi i osjeća negiranje svega tradicionalnog, jer napokon on je za to da se umjetnost otvori prema unutrašnjosti. Šimić se kao i njegovi kolege od pera, strahovito bori za pokretanje jednog sasvim novog smjera, a koji negira svako oponašanje stvarnosti. Kao čovjek, jasno je vidljivo da se u tim životnim prilikama osjeća ugroženim pa su mu osim ljubavi, glavni motivi smrt, crne slutnje, krik života, krik duše. On jednostavno želi uroniti u sadržaj svoje svijesti, no u svemu tome, njegov je izraz vrlo škrt i racionalan te odbacuje svako opisivanje, deskripciju.

Također ga izuzetno zanima ljudsko tijelo pa i socijalna tematika, dakle bijeda, siromaštvo uslijed koje i sam obolijeva i umire vrlo mlad. Šimić je, a to se lako da prepoznati u njegovom jednostavnom stihu, pobornik oslobađanja svake kićenosti, svega viška u napisanom, istovremeno se zalaže za čistoću i smislenost. Potpuno uspijeva u svom naumu i postaje "Svijet za sebe", rekla bih, barem što se tiče njegove originalnosti i uzvišenosti.."poezija traži dublji pojam postojanja čovjeka", a to je ono što nas čitatelje intrigira da jednostavno upijamo Šimićeve stihove. Boje, mirisi i zvukovi prožimaju se i sveprisutni su poput kolorita u Van Goghovim slikama: osjeti se kontrast plave boje koja simbolizira duhovnost, metafiziku i žute koja predstavlja životnu radost. Crna se gotovo , pa u svakoj, javlja i želi odrediti trenutačno stanje pjesnikove duše, a bijela vrlo rijetko jer sreća tek stiže.

Redajući sam po čitanju i analizirala ulazeći u samu bit stiha, pa se u pjesmi "Mladić"dade prepoznati "bol mladića..."ja poznam očaj blijed", "Molitva na putu" pisana je poput Biblijskih psalmi .."Bože daj...ne ostavi me, budi nad mojom glavom, moja pratilja zvijezda". u pjesmama "Zavodnik" "Zavedena" , "Bolesnik", "Mučenik", "Samoća na vodi" Zima", Teški zrak", ističe se Šimićev krik duše, tamne sjenke ispod očiju, duša izmučena od ljubavi, atributi, personifikacije i metafore, dakle elementi ekspresionizma odnosno avangarde.

I na kraju treba svakako spomenuti nekoliko pjesama koje su obilježile Šimićevu liriku pod nazivom "Preobraženja"(vjera u vječnost), intenzivni, duboki doživljaj svijeta. Tako je "Pjesnicima", želio upozoriti , opomenuti svijet kako su upravo ONI, ti koji trebaju čuti unutarnji glas, "njihove oči nisu mrtve...poput prirode svemira", već su pjesnici "vječno treptanje u svijetu poput oka"...

"Moja preobraženja" su zapravo preobraženja čovjeka u jednu humaniju zvijezdu..."koja će s dalekog neba sjati nesretnim ljudima, a taj smisao boli i patnje je zapravo i smisao čitavog pjesničkog postojanja.

U pjesmi "Hercegovina" pak, pjesnik personificira krajolik i pretvara ga u odnos sreće i nesreće, u sudar svijeta stvarnosti i vizije snova, i on se zapravo postepeno ali sigurno mijenja u univerazli krajolik ljudskog proživljavanja..."iz tame njega gledaju malobrojni osvjetljeni prozori". Tako se ujedno i cijelo Šimićevo stvaralaštvo iz pjesme u pjesmu pretvara u jedno "UZVIŠENO VEČE".

OSVRT NA PROČITANO "HTIJUĆI ODATI PRIJEZIR"J.P. KAMOV (OSVRT D. kOŽLJAN)

  • Category: Osvrt
  • Published: Monday, 14 May 2012 22:00
  • Hits: 3083

Janko Polić Kamov, kojemu je to zapravo samo pseudonim, predstavnik avangarde, egocentrik, dekadentan, "vitez crne psovke", a kažu neki i ciničan, snob, književnik sumanutih misli, čini mi se da je stavljao na papir kao i većina nas pjesnika i stvaralaca, sve ono što je smatrao da ga zatvara u okove i kako mu je otac bio liberalan odnosno liberalnih pogleda na život, tako je bio i živio i Janko Kamov.... Još me prije nekog vremena zaintrigirao on i htjedoh pročitati nešto iz njegova, ne tako velikog, ali kontroverznog opusa, ovaj put pjesničkog i već na samom početku bacivši oko na naslove poput "Preludij", "U mrtvoj noći", "Ledeni blud", mogla sam shvatiti da u jednoj ne tako lijepoj, estetski oblikovanoj formi, nazire se sva bludnost, pijanstvo, nemoral, opijanje, a sve je to Kamov i kao sasvim mlad, prakticirao i u svom privatnom životu.

Read more: OSVRT NA PROČITANO...

KRITIKA NA MOJU ZBIRKU "KOLAJNA UD VERŠI"

  • Category: Osvrt
  • Published: Friday, 04 May 2012 22:00
  • Hits: 2364

moram objaviti ovu kritiku poznatog KNJIŽEVNIKA ZLATANA KOVAČA GAVRILOVIĆA NA MOJU KOLAJNU UD VERŠI, KOJU SAM SADA DOBILA , NEĆETE VJEROVATI RAVNO IZ ADELAJDA-AUSTRALIJA...EVO JE U CJELOSTIJEDNA KRITIKAuzetnu zbirku pjesama pisanu istrijanskom cakavicom. Nama koji smo u iseljenistvu nije nista draze nego cuti i procitati domacu rijec koju trazimo i iskamo kao bisere i koralje u moru. I u ovoj zbirci poezije ima takovih prekrasnih bisera koji su svojom ljepotom i znacenjem na razini najbolje napisanih stihova istrijanske cakavice koja je sa toliko majstorstva uzorito izrazena u Balotinom pjesnistvu.Tu posebno mislim na pjesme Su mi rekli,pa onda Briskule i tresete, Moje selo malo, Cuk, Koza, Siromahi ma posteni...

Read more: KRITIKA NA MOJU ZBIRKU...