Login

Partneri

Književnost

RECENZIJA "KOLAJNE UD VERŠI"

KAKO ĆE ZA SEDAM DANA, NA PORTALU DIGITALNIH KNJIGA BITI SPREMNA ZA PREUZIMANJE MOJA ČETVRTA SAMOSTALNA ZBIRKA, "KOLAJNA UD VERŠI", poslušajmo kao uvod u čitanje što o njoj kaže recenzent, gospodin Denis Kontošić poznati istarski pjesnik i pobornik domaće beside: U INAT GLOBALIZACIJI   Ča reć, nego da se potrudila naša Denis. Ma jušto napro. Pokazala je i dokazala svoju veliku ljubav prema rodnen kraju, prema Istri, prema roditeljima, fameji, užoj i široj. Mogli bi sada lamentirati, ulaziti u analizu napisanoga, secirati, stavljati pod mikroskop, mogli bi analizirati način i stil izražavanja. Mogli bi tražiti poetske stilove i svrstavati, komentirati način pisanja i ukalupljivanja tema u pjesničku formu. Mogli bi komentirati dužinu pjesama, mogli bi reći kako bi trebalo istu temu uvijek obraditi sa manje riječi, sa gušćim prikazom i iskazom. Mogli bi uzduž i poprijeko ispresijecati napisano, propuštati kroz fina sita, češljati i dotjerivati. Mogli bi pokušati uvesti malo modernosti u izražavanje, mogli bi se dodvoravati vječitim kritizerima i uvaženim kritičarima…   No, nećemo ništa od toga, jer naprosto nije potrebno. Denis zasigurno nema pretenzija težiti svrstavanju uz bok ili rame nekakvim velikim pjesnicima, velikim književnicima. Zašto bi to niti pokušavala? Ona piše što osjeća, ona piše kako zna, ona čini veliku stvar. Naprosto, ona se pridružila krugu čakavskih pučkih pjesnika koji žele spašavati čakavštinu, našu domaću besidu. Svjesna je da kako naši stariji pomalo umiru, tako gredu za njima i beside, da se polako, ali sigurno, smanjuje i fond naših domaćih besid. Televizija, internet i sva ostala pomodarstva, donose novi stil, donose globalizaciju, a zatiru regionalni kolorit. Upravo i stoga, svaki je doprinos dobrodošao. Biti lokal-patriota danas, kada EU briše granice, kada svi postajemo jedna velika obitelj, sa svim pozitivnim i negativnim obilježjima udruživanja, čak je i poželjno. Ili bolje rečeno: nismo protiv udruživanja, ali svoje ne damo, odnosno zapustit i zaboravit ne smijemo. U inat globalizaciji bit će i dalje naši napori, u inat globalizaciji pisat će i Denis neumorno svoje nove stihove.   Stoga, bravo, Denis! Ima nas puno Istrana ili Istrijana, kako kemu milo, ali svi ne pišemo. Netko to ne zna, netko ne želi niti mari za to, netko bi možda i htio, ali ne stigne. Pridružila si se krugu čakavskih pjesnika, ljudima koji na domaćoj besidi izražavaju svoje misli, pišu o svom kraju, o događajima i stvarima najčešće djetinjstva ili mladosti, kada je selo još uvijek bilo pravo selo, kada je i grad manje bio grad. Svi mi tako pokušavamo nešto vrlo dragocjeno sačuvati za buduća pokoljenja, prenijeti s koljena na koljeno, uručiti mlađim naraštajima kao najdražu dotu. Ponekad nalikujemo Noi u prevelikoj želji da u arku nakrgamo ča više tega da bi se škapulalo i pensan da nidan ninemu nima ča za to zamirit.   Ča reć, nego da je uva „Kolajna ud verši“ donesla na arku čuda srebra i zlata, lipih naših domaćih besid, lipih našit teplih hipi našega kraja, naše starine. Teplit će nan sve te njoje pjesme srca kada se štufamo od interneta, fejsa i svih tih drugih svakodnevnih štrigarij, pak se zaželimo tepline ognjišća, udora naše starine, teplega kruha, bašelka, ma i kopišća, štale, praščaka. Teplit će nas, aš nas tornivaju u lipe dane, kada življenje ni bilo lako, ma je krstijan krstijanu bija krstijan, kada se znalo više kantevat i više se družit. Z kanton se hodilo u kampanju, z kanton se narod trudan torniva iz kampanje, a kad se trukinja žbuljala, škerac je i smih gospodarija. I ne samo uniput. I u kareštiji krstijan je naša svoje kuntenstvo. I na kraju, neka uva „Kolajna ud verši“ sviti dugo, dugo, neka ne zblidi, neka ne pojde zgubljena i zabljena, a Denis neka piše i dalje. Je mista još u arki. Sigurno će tako i još kega potegnut za sobon u misiju spasa naše svete istrijanske beside.   U Vorihi, dvajsetak dan prija Vazma 2012. lita Denis Kontošić, prof.ing.  

PRIČE IZ SVAKODNEVNOG ŽIVOTA

PRIČE IZ SVAKODNEVNOG ŽIVOTA 
Kakve su to "Kišne priče", zapitah se prvog momenta, no nakon pročitanog intervjua s njihovim autorom, saznala sam osnovne informacije, najbitnije stvari  da bih mogla pristupiti samom čitanju. Ja bih te priče nazvala i "Pričama koje ostaju" jer one su na meni ostavile neki, duboki trag, vratile su me u neka prošla, lijepa vremena, moje mladosti, u vrijeme kad je ljudima umjesto mržnje , na licima sjajio osmijeh, kad su se ljudi, susjedi, družili, komunicirali, pomagali, kad je jednostavno bilo jedno sasvim drugačije vrijeme, tempo života.   

Read more: PRIČE IZ SVAKODNEVNOG...

Recenzija Zbirke D. Kožljan "Sva moja sjećanja"

Čitatelj ima priliku upoznati se sa prvijencem tj. Zbirkom pjesama Denis Kožljan "SVA MOJA SJEĆANJA". Zbirka je baš tog naziva jer se autorica kroz stihove što na čakavštini što na standardu, vraća sjećanjima unatrag pa govori o svom ranom djetinjstvu koje je provela kod bake na selu:

..."prije čuda lit
kad san još napro mića bila
i poli none se gojila
gledala san z gušton nonića starega,
gledala ga i kako Boga poštivala..." Read more: Recenzija Zbirke D....