Login

Partneri

Književnost

Čitati treba tajno

 

Tog polugodišta naš je otac zaključio da knjige kvare djecu. Brat je na polugodištu naslagao tri jedinice, dobio batine i zabranu čitanja kaubojskih stripova jer oni, navodno, kvare djecu. Komandant Mark, Teks Viler, Zagor i Blek Stena potiču agresiju i psovke i djecu odvlače od školskih knjiga i obaveza. Ja sam prošla s peticom ali da i mene ne bi iskvarile knjige zabranjeno mi je čitati moje slikovnice u kojima je glavna junakinja bila djevojčica Maja. U našoj kući zaključeno je da i one kvare djecu, uče ih nerealnom životu i odvlače od škole.

Imala sam osam godina ali nije mi bilo ni na kraj pameti da poštujem tu zabranu. Skupila sam svoje Maje i otišla čitati na sjenik. U tim slikovnicama je bio jedan drugi svijet – sva djeca su bila lijepo obučena i imala puno igračaka a njihovi roditelji veseli i dobrodušni za razliku od naših vječno nezadovoljnih mrguda. Oni su vodili Maju i njenog brata na logorovanje, na ljetovanje, u cirkus, na snijeg i još puno lijepih mjesta i tamo je sve bilo čisto i uredno i svi su bili sretni. U tim trenucima čitanja ja sam postajala Maja i ja sam bila sretna. Ali to je bila moja tajna. Tamo nikome nisam smetala i nitko nije pitao gdje sam. Jedan po jedan „švercala“ sam tamo i bratove stripove koji njemu ionako nisu puno značili i ta ga kazna baš i nije pogodila. Stripove i slikovnice slagala sam ispod sijena, znajući da će do proljeća dok ga blago pojede ta zabrana biti zaboravljena. Read more: Čitati treba tajno

PRILIČNA NEPRILIKA

PRILIČNA NEPRILIKA

 

Srijeda je dan za bibliobus. Vozikam se s višim knjižničarom, oniskim muškarcem s brcima po okolnim selima. Kažu da je nekad bio švalerčina, priča se o nepriličnim radnjama među knjigama. Bit će da bi bile priličnije kraj kakvog plasta ili na tek pokošenoj livadi ili u kakvom šumarku.

Te radnje, bile prilične ili ne, počesto su  izazivale neprilike. Jurilo se traktorima,  Thomos motorima, ganjalo se meštra od knjige svakojakim vozilima. Vele, ništa mu se nije moglo do li Fapom na njeg. U grabu ga stjerat pa nek knjige čita s nosinom u đubru, polomljenom.

 

Tako vam je to kad čovjek od knjige, mjesto knjige, ženske suknje lista, govorilo se.

 

Priča, ja ga malo slušam, malo gledam,  pomalo i sumnjam. Read more: PRILIČNA NEPRILIKA

Stara dama

STARA DAMA

Zvonce na vratima se zatreslo. Protrnula sam. Možda je danas taj dan! Ušao je lijep mladić, nešto tiho rekao Vesni, a ona se popela ljestvama do mene, nježno me dotaknula, izvukla i otpuhujući pogladila. Topli dah grijao je moja promrzla i ukočena leđa dok me je bunovnu njihala u ruci. Silazile smo, silazile, silazile… 
 Zaljuljala sam se, malo nagnula lijevo pa opet desno, osovila se na noge i smirila. Vesna je sišla s ljestvi, pružila djevojčici kovrčave kose meni dobro znanu susjedu, nešto zapisala i djevojčica je otišla. Razočarana i tužna gledam dolje iz ptičje perspektive, drhtim od ugode sna, sanjanog svaki puta kad se oglasi zvono na vratima.
   Da sam barem malo niže, možda bi me neko zapazio, slučajno dotaknuo, malo rastvorio da uđe svježi zrak i spere ustajali, starački vonj. Makar na kratko položio na leđa, podsjetio na mladost i uzbuđeno gledao, nad mnom uzdisao, smješkao se ili od sreće malo plakao.
A ovako pod plafonom ne vidim im oči, pamtim samo kape i šešire, kose i ćelave glave. Vesna koji puta svrati pogled prema meni, na tren uživam u njenim plavim očima, obuzme me nada, a one prelete brzo i ruka se ispruži na nekom drugom mjestu. Katkada pomislim da bi se sva raspala kada bi me stvarno oslobodili okova. Srećom, pridržavaju me da ne padnem debeli gospodin Tolstoj s jedne strane i otmjena gospođa Buck s druge. I nije to baš neka sreća. Stari su i dosadni, a ja bi tako voljela biti u društvu onih mlađih, vrckavih, zavodljivih. Hej, prislonite me makar uz Kishona, da se nasmijem, zaboravim tugu, mislim na nešto drugo.

Read more: Stara dama