Login

Partneri

Kultura

NORDIJSKA DRAMA U INK

Predstava "Elling" autora Simona Benta, u režiji Darija Harjačeka i produkciji Kazališta Virovitica, odigrana je pred malobrojnom publikom u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula.Elling (Goran Koši) je četrdesetogodišnjak koji je cijeli život proveo uz majku, da bi ga nakon njene smrti država smjestila u instituciju za mentalno oboljele, smatrajući ga nesposobnim da se brine sam o sebi.I tako, nakon dvije godine boravka u toj instituciji, sa svojim "cimerom" Kjellom Bjarneom (Draško Zidar) počinje samostalan život. Država im je osigurala stan u Oslu, a njih dvojica moraju dokazati da su sposobni nositi se s vanjskim svijetom.Prave su suprotnosti - Elling je opsesivan i agorafobičan, a Kjell je čovjek od malo riječi, nimalo zainteresiran za osobnu higijenu, govori samo o hrani i ženama. No, oni pokušavaju pronaći zajednički jezik.Glumci su vrlo nadahnuto interpretirali svoje uloge u toj drami karaktera, gdje je naglasak prije svega na glumačkim vještinama. Tu su i Blanka Bart u dvostrukoj ulozi Johanne i pjesnikinje, Igor Golub kao Frank Asli, njihov socijalni radnik, Mijo Pavelko kao Alfons Jorgensen, Snježana Lančić Prpić u dvostrukoj ulozi Gunn i prve pjesnikinje te Vlasta Golub kao Reidun Nordsletten.U vrijeme kad su djela nordijskih autora iznimno popularna, i ova je priča iz pera jednog norveškog pisca vrlo dobro prihvaćena, posebice sugestivno psihološko nijansiranje likova. (V. BEGIĆ)

KAZALIŠNA PREDSTAVA-SAN O AMALIJI (kazalište sjena)

Kreativni sindikat i kazalište KNAP s ponosom najavljuju premijeru predstave Femme Fadal/San o Amáliji Rodrigues u slikama kazališta sjena, u petak 04.05. u 20h. Reprize se očekuju tijekom svibnja, pa pozivamo sve ljubitelje fada i one koji će to tek postati da dođu i dožive samo mali, ali diivan dio Portugala u kazalištu KNAP. režija Morana Dolenc    Fado (lat. fatum, sudbina) je tradicionalna portugalska glazba rođena početkom 19. stoljeća u lisabonskim krčmama. Njezine teme isprva su obuhvaćale crtice iz boemskog života marginalnih ličnosti (prostitutki, mornara, svirača i pjevača fada), ljubav, ljubomoru, strasti, ali i onaj tipični portugalski osjećaj čežnje po imenu saudade te svojevrsnu apatiju i pomirenost sa sudbinom koja se ogleda u samom nazivu te glazbe.             Prva glasovita fado pjevačica bila je Maria Severa Onofriana (1820 - 1846), dok je u dvadesetom stoljeću fadu svjetsku slavu donijela Amália Rodrigues. Od skromne prodavačice naranči Amália je vrlo brzo došla do velikih svjetskih koncertnih dvorana prometnuvši se u jednu od najznačajnijih portugalskih kulturnih ikona. U crnoj haljini i ogrnuta prepoznatljivim crnim šalom, Amália u sebi objedinjuje prošlost i budućnost fada. Unatoč slavi i uspjehu, tijekom života nikada je nije napuštao pesimizam i svojevrsni fatalizam. Sama Amália je u više navrata spominjala kako ju je od pokušaja samoubojstva spasilo gledanje filmova Freda Astairea. Osim priče o Amáliji, u ovoj predstavi željeli smo ispričati priču o jednom narodu, njegovoj glazbi i burnoj povijesti.           Slušajući fado umislima se roji bezbroj slika: crnih, bijelih, šarenih, portugalskih. To je glazba u kojoj se sjetni tonovi izmjenjuju s vedrima. Kad bi glazbu bilo moguće predočiti slikom, fado bi bio prostor u kojem se poigravaju svjetlost i sjene. Lutkarska umjetnost (kazalište sjena i teatar objekta) stoga je prirodan izbor koji predstavi donosi slobodu izražavanja, stihovi i glas prenose priču, a glazba ih svojom formom spaja.           Fado za nas ima i miris, boju i okus.             Femme Fadal nije biografija Amálije Rodrigues, ona je naš zajednički san o Amáliji, o jednom vremenu za kojim čeznemo. A čežnja se, kao što znamo, na portugalskom kaže saudade.   „As almas fortes atribuem tudo ao Destino; só os fracos confiam na vontade própria,“ „Snažne duše sve pripisuju Sudbini; samo se one slabe pouzdaju u vlastitu volju.“                                                                                                             Fernando Pessoa

Premijera priče o "Luki i Tinu"

 

 

Priča o Luki i Tinu" nova je produkcija Dramskog studija Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula, a predstavljena je na konferenciji za novinare u ponedjeljak. Predstava je nastala u režiji Patrika Lazića i Manuele Krakar, koji su i prilagodili tekst "Ivanova želja" Karoline Muškinja pod mentorstvom Aleksandra Bančića. Lazić je i autor glazbe koju izvode Teo Frgačić, Damir Lampe i Nika Ivančić.

Ova predstava je specifična jer su je u cijelosti ostvarile mlade pulske snage uz mentore. Scenografkinja je Paola Lugarić (mentor Goran Šaponja), kostimografiju je kreirala Sarah Kim Šuran (uz mentorstvo Desanke Janković), oblikovatelj svjetla je Marin Janković (uz mentorstvo Darija Družete), a za scenski se pokret pobrinula Diana Dina Fiamengo (mentorica Andrea Gotovina). Igraju Karlo Pavlović (Luka), Karlo Stipić (Tin), Melisa Kamenčić (Golub), Diana Dina Fiamengo i Aleksandra Možar (Odgajateljica), Snježana Grgić (Pripovjedačica) te Gabrijel Lazić, Diana Zrnić i Andrea Lončarić (Stabla).

- Luka ima osam godina. Nema roditelje i živi u domu za nezbrinutu djecu. Dok njegovi školski prijatelji žele najnovije igračke, Luka ima samo jednu želju - obitelj, ispričali su mladi autori ove predstave.

Premijera je u utorak u 18 sati, a repriza u srijedu i četvrtak u 9.30 i u 11 sati. (V. BEGIĆ, snimio S. MILJEVIĆ)